Šišanske mantinjade – mantignade Sissanesi su napjevi koji su se izvodili prvenstveno u doba karnevala, a one su zapravo niz stihova isprepletenih mješavinom talijanskog, mletačkog i istriotskog govora, a melodija se temelji na istarskoj ljestvici.

Pojedini stari Šišanci pjevali su ih malo drukčije, pjevali su ih vođeni melodijom i pauzama koje podsjećaju na pjevanje na tanko i debelo i time nam daju naznaku jednog slavenskog porijekla mantinjada, uvedenih u Šišan možda od novih stanovnika koji su se stoljećima unazad naseljavali iz unutrašnjosti Istre. Novi stanovnici nosili su sa sobom bogatu folklornu tradiciju na koju su bili ponosni i koje je nova sredina brzo asimilirala. Ti su se ljudi prepustili lokalnoj tradiciji, prihvatili su istriotski govor i zauvijek zapečatili te napjeve koji su s vremenom postali autohtoni i koji se još nisu prestali mijenjati.

Međutim njihovo pravo podrijetlo nije nam još poznato, obgrljuje ga tajna. Šišanske mantinjade razlikuju se od folklornih napjeva drugih romanskih naselja Istre, prebogate su sa jasnim prizvukom multikulturalnosti , dvojezičnosti i zajedničkog življenja. 2009. godine mantinjade su zajedno sa dvoglasjem tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, kao i svih drugih napjeva istarskih talijana i istrorumunja uvrštene na reprezentativni popis nematerijalne baštine UNESCO-a, dok 2015. godine u realizaciji profesorice Ane Debeljuh Zajednica talijana Šišan izdaje CD sa mantinjadama snimljenih te godine, ali i sa snimkama iz 1983. godine.